Završni radovi za zimski semestar 2022/2023 na predmetu TMI
Bojana Branković/Master
Aconitum, fotografija ad hoc performansa.
Intervencija u prostoru crkve! Ovim ad hoc performansom, povezujem se sa istorijom i religijom, putem ove intervencije konzumiram tu prošlost dajući joj ličnu idiomatiku i tumačenje.
Mina Jovović/3.OS
“U teoriji znam šta je loše”
Video rad 1’ 19’’
Rad je nastao u saradnji sa korisnicima Centra za smeštaj mladih sa izrečenom vaspitnom merom “Vasa Stajić”. Štićenici Centra su autori crteža čijom animacijom je nastao video rad.
Saša Pavlović/3.OS
Instalacija
Rad prati katarzični proces uništavanja dnevnika u kom je opisana prva veća depresivna epozida i pretvaranja u novi objekat, tabak recikliranog papira.
Milica Erkić/ 4.OS
Instalacija
,,Igraj’’
Vuk Mandušić/2.OS
Video
Rad prati moje svakodnevne aktivnosti koje ometa genetska bolest psorijaza.

Online nastava / pregled vežbi i radova koje studenti izvode na predmetu TMI
04.11.2021
Anastasja Panić
Napravila sam OnlyFans profil izmišljenoj personi, čiji se vizuelni identitet sastoji od screenshotova ženskih delova tela koje sam pronašla u besplatnom pornografskom sadržaju online, u cilju da profitiram od tela koje je poput algoritma današnjeg doživljaja seksa i zadovoljstva.

{“origin”:”gallery”,”uid”:”C60A468E-4346-4BA0-B879-C6BB8BA63BBD_1609044195072″,”source”:”other”}
04.04.2021.
Milica Bilanović
01.04.2021.
Milica Bilanović
Plants / plænts / industrijska postrojenja
Intervention in public space – video documentation, 7’14“, and installation, 2021
Foto / Nina Ivanović
The abandoned spaces of the former industry that used to be a public property, are now completely separated from the public, inaccessible and ruined. Collective management premises have long since become private properties whose owners have never even stepped into them. With this action, I take on the last forms of life – the intrusive vegetation that has grown on the surfaces, thus covering the remains of industrial plants. Wild plants with their corrosive impact are the last phase of transformation of these heterotopias. They suggest negligence of these spaces which are left to the influence of time and are deprived of their original function. By extracting plants, reproducing and exhibiting them in the gallery space, I want to raise the interest of the audience in the collective awareness and the idea of the joint care of these plants.
The work is exhibited as an installation followed by video documentation of the action.
Bogdan Padjen
Pravoslavni heroji/ Rad je u procesu realizacije
Pravila ove igre su prosta. Cilj ove igre je postizanje vere…
03.31.2021.
Tadija Spasojević
Vežba2 Found Footage
03.30.2021.
Sofija Pašalić
“Krvavi dinar”
Omaž okrutno poetičnoj detinjoj igri nadmetanja hrabrosti i agilnosti, sa nostalgijom ispituje surovu zabavu školske dokolice. Dve ruke se spajaju u pristanku obračuna. Isprobavam nevinu bol, mirišem krv koja miriše na gvožđe, na pare.
Jan Siman
Paper boat – this video work is part of a process of thinking about complex infrastructures and dependency of our everyday lives on these infrastructures. I used the boat as a symbol of journey, curiosity and discovery, journey which is doomed at the very beginning, imaginary journey through the infrastructure of water pipes. It comes from certain frustration of inability to understand things with which we interact on daily basis.
03.29.2021.
Darko Kačamaković
Rad je u procesu. U pitanju je portret moje majke.
Online nastava / pregled vežbi i radova koje studenti izvode na predmetu TMI u vreme karantina
Mapa je još uvek u procesu izrade.
Kada se uđe na postavljeni link, potrebno je da se skine HTML fajl sa MediaFire sajta i da se otvori u veb pretraživaču. Tada se u prozoru pojavi mapa koja se sastoji od slika koje predstavljaju LGBTQIA+related primere iz pop kulture. Slike koje su trenutno povezane sa odgovarajućim tekstovima označene su zvezdicama. Na tekstove se ulazi tako što se klikne na zvezdicu.

14.05.2020.
Milica Bilanović
“Reciklirani rad (recycling labor)”
-Instalacija/knjiga umjetnika-
Tokom studiranja na fakultetu morala sam proći kroz osnove crtanja, iz razloga što postoji mišljenje da je to tehnika koja je ključna u ostvarivanju statusa umjetnika. Većinu papira potrošila sam na crtanje po modelu, mnogostruke poze nagih ljudi koji su za nas tu 4 sata dnevno, nekada i duže, ili dva primjerka ljudskih kostura na časovima anatomije, postavljeni kao figure za posmatranje i vježbanje naše fine motorike. Iako ovakav način crtanja ne smatram bitnim niti potrebnim, sve časove sam redovno pohađala i dobila ocjenu za svaki uloženi trud u crtež, mada nijedan crtež nastao u okviru tih časova nikada nije završio u mom portfoliu. To nije razlog da zauvijek prestanem crtati. Papir kao osnova najpotrebniji je u bilježenju skica, misli i ideja, to me ne čini umjetnicom, ali to je do sada bio početni stadij svakoga moga rada.
U danima izolacije, preispitujem šta za mene znači biti umjetnica u vremenu globalne klimatske, ekonomske i zdravstvene krize, pored strategija stvaranja radova kojima želim ukazati na društvene probleme, shvatam da je potrebno promjeniti i svoje navike. Čisteći stan bila sam suočena sa velikom količinom papira koji nakon dobijanja ocjene nemaju više nikakvu vrijednost sem sentimentalne. Odlučujem reciklirati ukupno 464 crteža, i pretvaram ih u 240 novih čistih papira i dalje potrebnih za moju umjetničku praksu.
Recikliranjem papira, recikliram i časove koje sam prvobitno smatrala nepotrebnim. Osim dobijenog znanja crtanja po modelu, sada im dajem novu svrhu, oni postaju ovaj rad. Recikliranje ideja i uvođenje reciklaže u život i praksu, odnosi se ne samo na materijalni produkt već i reciklažu svog uloženog vremena i rada.
Nastojim da u budućnosti nastavim ovakav ciklus recikliranja, sve dok ne ostanem bez ijednog papira, te time pokušavam smanjiti potrošnju papira u svojoj umjetničkoj praksi. Ovaj proces biće jedan od mnogih koji tek slijede, u mjenjanju mojih navika i potreba.
05.05.2020.
Iva Palurović
“Policijiski čas u gepeku”
03.05.2020
Nina Momčilović
“Karantin dan 48.”
01.05.2020.
Petar Kovačević
Work in progress / Preview
25.04.2020.
Vanja Žunjić
Video kompilaciju čine klipovi preuzeti sa live kamera, i komentari koji prate svaku kameru. Mesta koja prate kamere su trenutno napuštena, iako bi se na njima očekivalo puno ljudi. Kroz prenos kamere, ona postaju slike, virtuelna anti-mesta na kojima se odigrava radnja razgovora u komentarima. U fizičkom odsustvu ljudi, ovi virtuelni razgovori udišu prisustvo na napuštena mesta, opisujuci nesto što nije više tu.
23.04.2020.
Iva Palurović
“Magistralni put – karantin vežba”
Bilo mi je interesantno da se nadjem na pustim ulicama kada je ovaj čin ilegalan, u trenutku kada sloboda kretanja postaje krivično delo.
16.04.2020.
Ivana Kosanović
” Modni salon arhiva sećanja”
Pozicioniram second hand shop/buvljak kao svojevrsni izložbeni salon.
13.04.2020.
Tijana Petrović
„Ružne reči“
Za ovaj rad sam napisali jedan kraći spisak psovki koje se najčešće koriste kod nas u kući. Zatim sam zamolila ukućane da pročitaju to pred kamerom. Mama i sestra su pristale, tata nije hteo.
Ovo su rečenice koje one koriste kad se iznerviraju, ali ovako kada nisu ničim izazvane postaju izvor srama i neprijatnosti, pogotovo pred kamerom.
12.04.2020.
Milica Bilanović
“Spomenik nesvjesnoj sebi”
Izolacija u mom slučaju došla je u pravo vrijeme, tačno u momentu kada su mi potpuna samoća i vrijeme za razmišljanje najpotrebniji. Razmišljajući o tome šta će doći sljedeće i kako ću se ponašati nakon ove globalne promjene, neprestano nailazim na svoje uspomene iz prošlosti.
Bezobzirnost i neukost uobičajne su karakteristike jedne srednjoškolke, i pregledom svojih postupaka i razmišljanja koja sam praktikovala u srednjoj školi mogu za sebe reći da sam bila doista nesvjesno bezobzirna. Dani provedeni u gimnaziji provedeni su u potpunom odsutstvu brige i razumijevanja vanjskog svijeta. Mnogi postupci kojih se kajem kao i oni kojih se ponosim sada su vividno prisutni u mojim sjećanjima.
Privjesak koji nosim na ključevima opominje me da shvatim da svaki moj postupak veže se za određeni prostor i vrijeme u kom sam se nalazila, te za ideologiju za koju sam bila vezana i koju sam slijepo poštovala. Privjesak na mojim ključevima predstavlja srebrnkasti metalni broj, četvorku koja je bila dio spomenika u kom su uklesana imena i prezimena, datumi rođenja i smrti žrtava posljednjeg rata u BiH. Broj 4 sam skinula sa spomenika kada sam imala 13 godina, zajedno sa nekoliko drugarica koje su skidale inicijale svojih simpatija, inicijale ili čitava imena i prezimena, ostavljajući spomenik skrnavljen u nedostatku svjetucavih brojeva i slova. Četvorku sam odabrala jer sam vjerovala da je to moj sretan broj, a nisam imala simpatiju te sam morala naći svoj način kako bih mogla učestvovati u igri. Te noći sanjala sam da je u novinama izašao naslov “Mladi delikventi uništavaju spomenike žrtvama rata “. Sačuvala sam četvorku kao privjesak na ključevima, kako bi me stalno opominjao na nešto u čemu sam učestvovala pod pritiskom i željom za pripadanjem.
Shvatam da pozicija u kojoj sam se našla sa 13 godina govori o mojoj nesvjesnoj poslušnosti u izvođenju ovog sebičnog čina, te tek nakon 10 godina od tog čina, postajem svjesna svog bezobzirnog ponašanja i iz želje za iskupljenjem odlučujem napraviti spomenik nesvjesnoj sebi.
09.04.2020.
Nina Momčilović
Work in progress / Preview
” Lepota nasilja “
05.04.2020.
Tijana Petrović
“10 000”
10 000 koraka je preporučeni broj koraka koje treba dnevno napraviti kako bi ostali u dobroj formi. S obzirom na datu situaciju (policijski čas i korona) ovo nije tako lako ispuniti. Pogotovo je teško kada se objavi karantin u trajanju od par dana. Kako bih i dalje ostala u formi, i to konkretno na ovakav način, napravila sam mali izazov: napraviti 10 000 koraka u stanu. U ovom kontekstu ova radnja je krajnje apsurdna jer nema mnogo prostora i hodanje se svede na hodanje napred-nazad, u krug …
Video snapshots
02.04.2020.
Tijana Petrović
“Satisfakcija”
Na ispucaloj zemlji po neki deo nedostaje. S obzirom na to kako je ispucalo, jasno se vidi oblik koji nedostaje jer, na neki način, narušava neku čudnu harmoniju ovih oblika.
To je na jednoj poljani kojom šetam svaki dan i ove rupe su počele da mi „bodu oči“ sve više i više. Zato sam jedan dan napravila jednu intervenciju. Šetala sam tim putem i gde bih primetila neku „lepu“ rupu bih sipala gips. Ovo popunjavanje rupa mi je bilo izvor velike satisfakcije jer sam imala osećaj da zapušavam nešto što se trebalo zakrpiti.
01.04.2020.
Ivana Kosanović

Ivana Kosanović
“Zagrljaj kože”
Otvorila sam svoj bogati fundus posebno biranih modela cipela, posebno biranih po svojim formama, od napadno dizajniranih do bizarnih. Namera revizije uvek pretpostavlja neku vrstu obračuna, sa stvarima, sa sobom.
Kao prostor konflikta/spajanja postavila sam vodu.
Potapam cipele, uranjam sebe. S druge strane kamere nema nikog. Tu je samo moje oko
30.03.2020.
Milica Bilanović
Nina Momčilović
Work in progress / Preview
Ovaj rad prvi je iz teme ” Lepota nasilja ” koji kritikuje muške stereotipe moći koji se ispoljavaju kroz oružje i agresiju. Objekti se realizuju kroz tradicionalne ženske radove heklanja i pletenja i svi ženski ukućani su uključeni u proces…
30.03.2020.
Tijana Petrović
Priručnik
Iz „priručnika“ u slikama koji objašnjava kako se koriste neki kućni predmeti kao oružje. Dosta predmeta koje svi posedujemo mogu naneti neke ozbiljne posledice.
29.03.2020.
Tijana Petrović
“Motivational quotes” (serija fotografija)
Motivacione poruke su postale široko rasprostanjene kroz medije i ljudi se rado okružuju njima. Ipak, one uvek pominju neke banalne vrednosti koje su normativ za većinu ljudi. Iskoristila sam jezik ovih poruka (prepoznatljivi izgled), ali sam kao tekst stavila neke kompromitujuće ispovesti. Ove ispovesti su sa jedne online platforme koja funkcioniše tako što se ljudi ispovede, kao što bi to uradili i u crkvi ili eksplicitnije, a ostali „nevini“ čitaoci glasaju da li je to greh ili ne.
27.03.2020.
Ivana Kosanović
Work in progress / Preview
Fetišizam robe je najizrazitiji oblik čovekovog otuđenja.
27.03.2020.
Tijana Petrović
“Uživancija”
/ nemam još tekst za ovo /
26.03.2020.
Tijana Petrović
Meditiram za kreativnost
Danas sam osetila blagu iscrpljenost od svakodnevnog pravljenja radova i mišljenja o njima. Usled umora nije mi ništa padalo na pamet. Rešila sam da potražim pomoć „spolja“, tj. na Internetu. Tražila sam sve moguće metode kako bih unapredila kreativnost. U moru raznih self help i life coach članaka i videa sam našla i vođenu meditaciju za kreativnost. Rešila sam da se prepustim i da, kad već ne mogu sama da dođem do ideje, da mi neko pomogne.
25.03.2020.
Tijana Petrović
Rutina
Fotografije koje beleže momente „neposredno nakon“. U pitanju su svakodnevne radnje koje su u izolaciji postale još svakodnevnije. Prikazala sam ih kao crno-bele kako bih naglasila monotonost rutine i pridodala melanholičnom osećaju.
Petar Kovačević
24.03.2020.
Work in progress / Preview
24.03.2020.
Tijana Petrović
Idealni umetnik: recept
Odgledala sam 49 video snimaka iz edicije: Advice to the Young (Louisiana Channel). Snimljeni su poznati umetnici (vizuelna umetnost, muzika, književnost, film, arhitektura) koji daju savete mladim umetnici. Od svega sam izvlačila glavne stvari koje su spominjali da umetnik mora da poseduje i sastavila od toga „recept“, tj. sve što je potrebno da se napravi idealni umetnik.
Zatim sam izvučene pojmove pretvorila u sastojke u medicinskim ambalažama (lekovi) – kako bi se to konzumiralo.
23.03.2020.
Tijana Petrović
Crno i belo
Moja sestra se ponudila da mi „uradi rad“. Napisala je jedan tekst iz ugla „velike umetnice“ u kojem sarkastično priča o svom geniju i svojoj poziciji u vremenu korona virusa. Pisala je sve ono što je čula od mene, neke moje frustracije i prozivke…
Krajnji produkt je zapravo video gde ona glumi (amaterski) tu veliku umenticu koju smo nazvale Anita God i koja čita ono napisano ispred svojih izloženih radova. Ove radove je Anja (moja sestra) nacrtala samo za ovu priliku.
Rad je satiričan, ali mi je zanimljivo bilo da vidim čega se ona sve naslušala i kako neko ko se ne bavi umetnošću vidi „taj svet“.
22.03.2020.
Anastasja Pavić
Video performans koji problematizuje izraz ” I would move mountains for you” i grandioznost fraza koje se koriste za izjavljivanje ljubavi u kolokvijalnom govoru, pravljenjem kontrasta između date metafore i doslovnim shvatanjem akcije koju opisuje.
22.03.2020.
Tijana Petrović
Deca
Ovog dana nisam imala mnogo inspiracije. Rešila sam samo da skupim par fotografija koje sam zabeležila telefonom a koje prikazuju nađene asesoare ili igračke dece. Sa ovim još ne znam šta bih radila, ali bilo mi je zanimljivo da viđam i fotografišem tragove dece. Vidim nešto pomalo tragično u tome.
21.03.2020.
Tijana Petrović
Studija boje: CRVENA
U pitanju je knjiga umetnika koja se bavi nekom vrstom studija boje, i to crvene. Crvenom bojom sam duže vreme već opsednuta i od pre četiri godine sam pokrenula instagram profil posvećen njoj. Od tad sam oko istrenirala da primećujem i beležim sve što je obojeno ovom bojom. Zato sam htela i da uradim jedno istraživanje koje je podrazumevalo iščitavanje eseja i tekstova vezanih za istorijat i simboliku crvene boje. To znanje sam htela da iskoristim na „umetnički način“. Iz hrpe časopisa sam sekla „uzorke“ ove boje. Zatim sam ih komponovala u jednu knjižicu i preko toga intervenisala sa onim što sam naučila o crvenoj i sa nekim ličnim značenjima koje sam upisala u tu boju.
Instagram profil: https://www.instagram.com/red_crveno/
20.03.2020.
Tijana Petrović
Shitty art is contageous too / Sranje umetnost je takođe prenosiva
Kada je počeo period izolacija i kada je nestalo maski po apotekama ja sam počela da ih pravim kod kuće za svoje ukućane. Za sebe sam htela da napravim „duplu“ zaštitu. Naime, iskoristila sam ovaj oblik zaštite ali kao virus sam locirala „lošu umetnost“ (onako kako je ja razumem) iliti – shitty art. Ideja mi je da (kada budem mogla) posećujem galerije i umetnička okupljanja noseći ovu masku i tako se, simbolički branim od loših uticaja. Jer, eto, i loša umetnost je prenosiva.
19.03.2020.
Tijana Petrović
OMAŽ DLAKAMA
Rad čini pet fotografija sa intervencijom po njima. Ove fotografije su napravljene nakon depilacije nogu. Nakon depilacije na nogama se pojavi iritacija, tačkice na mestima gde su bile dlake.
Preko isprintanih fotografija koje to prikazuju napravila sam intervenciju iscrtavajući dlake tamo gde su one nekada bile. Trudila sam se da pratim svaki trag i svaku iziritiranu tačkicu.
Ovako sam simbolički „vratila“ ono što je bilo tu i načinila krajnje apsurdnu akciju. Iako volim svoje dlake, ja ih depiliram i u redu mi je da onde postoje samo kao crtež. Ovo je neka vrsta spomenika ili omaža mojim dlakama.